Mediteranske igre su natjecanje na kojem se okupljaju sportaši zemalja mediteranskog bazena, u pojedinačnim i ekipnim sportovima, radi poticanja suradnje, organizacije i razvoja sporta i sportskih natjecanja u toj regiji, promicanja sportske etike, duha fair playa i tolerancije, te redovite proslave mediteranskih igara. Održavaju se svake četvrte godine (od 1993. u godini nakon godine održavanja Olimpijskih igara).

Prve mediteranske igre održane su u Aleksandriji 1951. a sudjelovalo je 10 zemalja osnivačica: Egipat, Francuska, Grčka, Italija, Jugoslavija, Libanon, Malta, Sirija, Španjolska i Turska. Otac mediteranskih igara je Egipćanin Mohamed Taher Paša, političar, prosvijećen i visoko obrazovan intelektualac, sportski djelatnik, predsjednik Egipatskog olimpijskog odbora, član i potpredsjednik MOO-a (od 1934. do 1968.)
Hrvatski sportaši i sportaši koji su nastupali za hrvatske klubove sudjelovali su, kao reprezentativci Jugoslavije na 10 od 11 MI i to od Aleksandrije (1951.) do Atene (1991.). Jedino nisu nastupili na II. mediteranskim igrama 1955. u Barceloni, jer Jugoslavija tada nije imala diplomatske odnose sa Španjolskom. U tom razdoblju osvojili su 190 medalja od čega 92 zlatne, 51 srebrnu i 57 brončanih. Nakon Atene 1991. odlučeno je da ostane četverogodišnji ritam održavanja MI, ali da to bude nakon OI, a ne prije. Pokazalo se, naime, da je teško uskladiti olimpijske i mediteranske vrhunske sportske pripreme. Zato su XII. MI održane 1993. godine. Bilo je jasno da je konačno i Francuska na redu i da ne može odgađati kandidaturu. Od 10 zemalja osnivačica samo Malta i Francuska nisu bile organizatorice. Od Malte se to nije ni očekivalo: za otočniu zemlju sa jedva 400.000 stanovnika takva bi sportska priredba bila, prije svega, preskupa. Dakle, na redu je bila Francuska.